Smrt voljene osobe jedna je od najtežih iskustava kroz koje moramo proći. Ono što najčešće prvo osjetimo su šok i otupjelost. Teško nam je shvatiti da je to što se događa stvarnost. Naš um još očekuje prisutnost voljene osobe, tako da nam se može dogoditi da biramo njezin telefonski broj, naglas izgovorimo ime voljene osobe kad ulazimo u kuću ili nam se može učiniti da vidimo voljenu osobu u prolazu. Stvarnost će nas s vremenom dostići, donoseći valove boli i tuge.
Često se u ovakvim teškim trenucima zna dogoditi da nama bliske osobe, usprkos najboljim namjerama, ne znaju što bi nam rekle i kako bi nas utješile. Mnogi od njih ne žele reći krivu stvar, pa ne kažu ništa, izbjegavaju nas ili pričaju s nama o drugim stvarima, a ne o tome što se dogodilo. Neki nas pokušavaju utješiti, no znaju reći krive stvari, koje kod nas mogu uzrokovati dodatnu bol. Neki smatraju da im je dužnost pomoći nam, što čine tako da nam govore kako da se osjećamo, kako da tugujemo, ili nam govore da moramo nastaviti živjeti dalje. Većina naših bližnjih čini te greške s najboljom namjerom, ne znajući kako se ponijeti u takvoj situaciji. U teškim situacijama poput gubitka voljene osobe ponekad je najbolje za osobu koja tuguje da je netko sasluša i bude uz nju, bez davanja savjeta.
U procesu tugovanja može se osjetiti svaka emocija. Možemo osjetiti ljutnju, tugu, olakšanje, krivnju, zbunjenost, ranjivost, strah, očajanje ili nadanje. Moguće je da osjetimo više emocija odjednom, a ponekad su emocije isprepletene i teško ih je definirati. Divljanje emocija može nas natjerati da pomislimo da gubimo razum, no sve je to uobičajeno za proces tugovanja. U ovakvim teškim situacijama ponekad je dobra ideja potražiti pomoć stručne osobe, budući da stručne osobe znaju prepoznati što osobi koja tuguje u nekom trenutku najviše treba i najbolje može pomoći.
Dopustite si osjećati emocije koje osjećate, bez razmišljanja o tome što drugi misle. Plačite kada trebate plakati, nasmijte se kada vam dođe da se nasmijete. Nađite način da izrazite svoje osjećaje – stavite na papir emocije koje osjećate ili sjećanja koja imate o preminuloj voljenoj osobi, koristite glazbu, crtanje ili pričajte sa osobama koje mogu razumjeti kroz što prolazite (obitelj, prijatelji, psiholog). Ako vam to odgovara, budite fizički aktivni, spavajte koliko možete, odite u prirodu. Prihvatite pomoć koju vam bliske osobe ponude. Činite stvari u kojima nalazite utjehu. Mislite na sebe.
Tugovanje nije proces koji je gotov za mjesec dana ili godinu dana. Bol se postupno smanjuje, no ne postoji raspored po kojem se to događa. Prihvaćajte one savjete koji imaju smisla za vas, a ostale zanemarite. Očekujte da vas i godinama nakon gubitka može ponekad pogoditi tuga kao i na početku. Volite nekoga tko je preminuo – dopustite si tugovati.
Gubitak voljene osobe nije nešto što ćete preboljeti i onda zaboraviti. To ne znači zacijeliti. Umjesto toga, kako se mirite sa činjenicom da život više neće biti kakav je bio, sa sobom nosite sjećanja i priče koje će s vama ostati zauvijek. Nosite u svome srcu tu osobu, njihovu ljubav i ono što ste postali zbog te osobe. Živjeti puni život, obogaćen sjećanjem na voljenu osobu je najbolji spomen osobi koje više nema.
Postoji dio zacijeljivanja koji osoba mora svjesno odabrati. Vratiti se u vrijeme prije tužnog događaja nije moguće. Da li živjeti u tuzi i boli, ili birati zacijeljenje. Koliko god se na početku čini nemoguće, radovanje u budućnosti je moguće. Budućnost će vam možda biti dosta različita od one koju ste planirali, no ona i dalje može biti dobra i obećavajuća.
Mi živi zauvijek nosimo trag onih koje smo voljeli. Njih više ne vidimo, ali ih i dalje nosimo u svojim srcima.
Input your search keywords and press Enter.