POSLJEDNJI POZDRAVI
IVAN MARKETIN

27.5.1952. - 22.11.1993.

Dragi tata,

otišao si prerano, kad si nam bio sve na svijetu, i nastala je praznina. Odonda su prošle mnoge godine, ali ta praznina i dalje stoji
Sjećanja su ona koja bole jer nas čine da mislimo na ono što je moglo biti, a nije bilo.
Jedino što preostaje je nadati se da ćemo se jednom ipak sresti i da ćemo moći osjetiti blizinu i zagrljaj čovjeka koji nam je bio tata u potpunom smislu te riječi.

Tvoje kćeri

IVAN MARKETIN
ZDENKA TOMIĆ
ZDENKA TOMIĆ

12.02.1957. - 8.1.2014.

Jedna je mater – često bi mi znala reći baka. Sada kada živiš u uspomenama sjećam se sve brižnosti i topline koju si mi pružila, čak i u trenucima kada nije bilo lako biti moja majka.
Siguran sam da će te po istom pamtiti i tvoji pacijenti kojima si svakodnevno bila izvor utjehe i nade. Za sve si njih bila sestra Zdenka, samo si sestri i meni bila – mama.

Hvala ti za sve

TOMISLAV TOMIĆ

3.10.1954. - 18.11.1998.

Danas kada odgajam svoga sina sjećam se svih osmjeha, zagrljaja i priča koje si mi pružio, a najviše se sjećam kako je svijet izgledao malen i bezopasan sa tatinih ramena. Svaki osmjeh, zagrljaj i priča još žive u meni dok ja pokušavam hodati tvojim stopama noseći svoga sina na ramenima.

Samo, danas se svijet ne čini tako malen ni bezopasan. Svaku jesen gledam kako list sa stabla žuti i pada samo da bi u proljeće nahranio stablo koje mu je pružilo radost života i stvorilo mjesta za novi list.
Tata ti si korijen moga stabla koji mi daje snage da svakog dana koračam uspravno ovim svijetom.
Zauvijek u mislima i do ponovnog susreta

Hvala ti tata

TOMISLAV TOMIĆ